Malonogometni klub Split

MNK Split Gašperov je počeo sa djelovanjem 1985 godine. Naime, u sezoni 1985/86 u III Splitskoj malonogometnoj ligi nastupila je ekipa Optimisti, i pod vodstvom prof. Velčić Vibora (igrali su: Kokeza, Babić, Kovačević, Franić, Tomić, Kosor, Perić, Majić i Lešina) Optimisti su osvojili 1 mjesto.

1986/87 godine momčad Optimisti Foto Olga je odmah postala i prvak II Splitske lige da bi 1987/88 Optimisti zauzeli 3 mjesto u I b Splitskoj ligi i momčadi se priključio dugogodišnji kapetan Burazer, a iste godine momčad je pojačana Vidoševićem i Galićem počela nastupati na turnirimna po Dalmaciji i pristizali su prvi trofeji.

1988/89 momčad mijenja ime u Truman i postaje prvak Ib Splitske lige, osvajač Kupa Splita i brojnih turnira.

1989/90 Truman je pod vodstvom Gorana Petričevića prvi puta postao prvak Splitske lige, kao i 1990/91 pod palicom Borisa Tomića., što je onda bilo najviše organizirano natjecanje. Kroz te dvije godine Truman je osvoji i Kup kupova Dalmacije, te niz turnira po Dalmaciji, te je po prvi puta dospio u završnicu MARK natjecanja (momčadi iz BiH, Slovenije i Hrvatske) koji su igrali po novom sustavu 4+1.

1991/92 Truman – Elektroprijenos pod vodstvom prof. Ede Trivkovića, te čelništvom Jadrankom Radovanovićem i Ivom Zokovićem nastupa na prvom povijesnom prvenstvu Hrvatske u malom nogometu i zauzima II mjesto (igrali su: Kokeza, Babić, Kovačević, Burazer, Kosor, Vidošević, Lučić Lavčević, Peroš, Piveta, Mijić, Galić i Tikvica) iza tada nedodirljive Uspinjače.

I sezone 1992/93 pod palicom Nikše Zokića gotovo ista momčad (pristigli su Vrgoč i Maćina) ponavlja uspjeh te osvaja II mjesto u I HMNL.

1993/94 Truman-Elektrioprijenos je za dlaku mogao postati prvak države, ali tri kola prije kraja i nesretnih 0:0 protiv Sokola u Splitu su donijeli radost Sokolima (33 boda), a Truman odveli na treće mjesto (trener Dragan Dujmović)

1994/95 Truman Picasso osvaja 4. mjesto u I HMNL jug, a 1995/96 3. mjesto u I HMNL jug (tada je liga bila podijeljena u sjever i jug sa po 12 momčadi) – treer prof. Nikolić.

1996/97 je bila povijesna za klub. Te godine klub mijenja ime u MNK Split 1700 i klubu se priključuje – dolazi do fuziranja sa MNK Ballantines. Odmah iste sezone momčad u sastavu:
Mijić, Tomičić Blažević, Burazer, Biskupović, Stanković, Kovač, Maleš, Malvasija, Vidošević, Staničić) pod vodstvom prof. Nikolića, prof. Lovrića i Brke osvaja prvenstvo Hrvatske i plasira se u finale Kupa Hrvatske.

1997/98 Split 1700 osvaja 3 mjesto u I HMNL, te igra finele Kupa Hrvatske, ali ima zapaženu ulogu na prvenstvu Europe u Španjolskoj gdje (Mijić, Jakić, Blažević, Burazer, Biskupović, Kosor, Silić, Kovač, Vladimir, Delpont, Malvasija, i Staničić) pod vodstvom prof. Nikolića, osvajaju treće mjesto.

1998/99 dolazi do osipanja momčadi (otišli su Delpont, Malvasija, Mijić, Vladimir, Blažević) te Split 1700 zauzima 6 . mjesto u I HMNL pod vodstvom prof. Nikolića

1999/2000 MNK Split 1700 za kratko mijenja ime u Plehan te dovođenjem Alebića i povratkom Malvasije i Delponta klub se vraća u vrh Hrvatskog nogometa i osvaja II mjesto i igra finale Kupa Hrvatske.

2000/2001 – povijest se ponavlja MNK Split 1700 postaje po drugi puta prvak države i pod vodstvom prof. Mate Stankovića (Staničić, Botić, Bonković, Gračanin, Osibov, Podrug, Kosor, Delpont, Malvasija, Peraica i Vujinović ) osvaju prvenstvo Hrvatske, a pojačani za Tomičića i Alebića i Kup Hrvatske

2001/2002 – po treći put osvojena je titula prvaka Hrvatske, MNK Split Gašperov je osvoji 3. mjesto u UEFA Ligi prvaka – UEFA Futal Cupu i momci prof. Mate Stankovića ((Staničić, Bonković, Gračanin, Botić, Osibov, Podrug, Tomičić, Podlipec, Delpont, Malvasija, Kestutis, Pejovski i Vujinović) postaju dio hrvatske malonogometne povijesti i zaštitni znak malog baluna.
Već po običaju 15 i 16. svibnja na Final Fouru Kupa Hrvatske u Zagrebu Splićani osvajaju i dvostruku krunu.

2002/2003– četvrta po redu, a treća uzastopna titula prvaka Hrvatske, osvojena je sa uvjerljivom prednošću jer od 5 kola pa nadalje Split Gašperov je samo povećavao svoju prednost. Klubu je prisupio Robert Jarni, sudionik 3 svjetska prvenstva, bivši igrač velikih klubova Real Madrida, Juventusa, Espanola, Panathinaikosa, Hajduka …
U Europi su Splićani proški kvalifikacijsku skupinu, i zapeli u četvrfinalu.
Osvojeni Kup Hrvtatske samo je potvrda nedodirljivosti momčadi Split Gašperova za koju su ove godine igrali Staničić, Salacan, Jarni, Botić, Osibov, Podrug, Tomičić, Podlipec, Delpont, Malvasija, Špar, Radolfi, Pejovski i Vujinović, trener Mate Stanković
2003/2004 - Dolazi do djelomičnog pomlađivanja igračkog kadra jer iz kluba odlaze reprezentativci Podrug, Malvasija, Salacan, Špar, a zamjenjuju ih neafirmirani mladi igrači Despotović, Jukić, Banić i nitko nije predviđao ponavljanje uspjeha iz prethodnih godina.
Međutim, momčad trenera Stankovića opet igra dobro, a na polusezoni joj pristupaju dva slovenska reprezentativca Džafić i Ibrišimović, te do kraja prvenstva nema pravog konkurenta i osvaja ukupno petu, a četvrt u nizu titulu prvaka Hrvatske.
Nažalost, u Kupu Splićani ispadaju u polufinalu na penale, a nakon brojnih ozljeda glavnih igrača na kraju ligaške sezone.
U Europi se ponovno prošao prvi krug i ušlo se među 8 najboljih malonogometnih ekipa Starog kontinenta, što je ogroman uspjeh hrvatskog malog nogometa.
Nastupali su: Staničić, Vujinović, Jukić, Jarni, Osibov, Despotović, Podlipec, Banić, Tomičić, Delpont, Džafić, Ibrišimović

2004/2005 - Uvodi se play-off gdje ulazi 8 prvoplasiranih ekipa iz regularnog dijela prvenstva i to je najneuspješnija godina Splićana u zadnjih 5 godina, iako je na početku izgledalo da neće biti tako jer su mladi igrači polako stasali i ekipa je opet bila vrlo respektabilna. Međutim, prvo se nije prošlo u drugi krug UEFA Futsal Kupa (prvi put u njegovoj povijesti MNK Split nije u drugom krugu), a onda je i izgubljena titula u play-offu u 3 šokantne utakmice s gradskim rivalom MNK Torcidom, unatoč činjenici da takvu superiornost u regularnom dijelu sezone nitko od ostalih klubova nije ni izbliza mogao pratiti.
Za utjehu osvojen je još jedan Kup Hrvatske nakon što je u finalu pobijeđen ovogodišnji prvak MNK Orkan iz Zagreba
Igrali su: Staničić, Jukić, Kecojević, Tomičić, Osibov, Delpont, Despotović, Jarni, Banić, Podlipec, Džafić, Ibrišimović, Huskić, Čagalj, Laura, trener Mato Stanković

2005/2006 - Promjena glavnog sponzora i klub dolazi pod patronat Brodosplit Inžinjeringa.
Povratak na staze stare slave, unatoč tome što su momci trenera Stankovića bili tek treći nakon regularnog dijela, u play-offu se pokazalo da su najjači i zasluženo osvajaju četvrtu duplu krunu u povijesti kluba (ove godine se po prvi puta finale Kupa igralo prije završetka prvenstva i tu splićani uvjerljivo dominiraju).
Prvi put za Splićane su zaigrala i dva Brazilca, Zanata i Serginho, a titula je osvojena u triler završnici na terenu najljućeg protivnika Gospića u odlučujućoj trećoj utakmici play-offa.
Klub je sudjelovao i na neslužbenom turniru Kupa pobjednika Kupova Evrope koji se pod pokroviteljstvom UEFA-e odigrao u španjolskom Lugou gdje je zauzeto četvrto mjesto.
Igrali su: Jukić, Gabrić, Staničić, Jarni, Osibov, Džafić, Despotović, Banić, Podlipec, Stanković, Zanata, Serginho, Džikić, Botić, Čagalj